Izložba „Tragovi rasta“ donosi ciklus slika Helene Nemeš, nastao u suradnji Učiteljskog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izložbu su otvorile dekanica Učiteljskog fakulteta prof. dr. sc. Blaženka Filipan-Žignić te pročelnica Slikarskog odsjeka na Akademiji likovnih umjetnosti izv. prof. dr. art. Lucia Labaš. Radovi tematiziraju odrastanje i formiranje identiteta, a kroz simboličke motive pume i dječjih figura autorica istražuje unutarnje procese rasta i sazrijevanja, što ovu izložbu čini osobito relevantnom u pedagoškom kontekstu. U tom smislu izložba pruža vrijedan poticaj za likovno-pedagoški rad te promišljanje uloge umjetnosti u razumijevanju osobnog i identitetskog razvoja.

Suradnja Učiteljskog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu predstavlja važan primjer povezivanja umjetničke prakse i pedagoškog promišljanja. Ovakvi projekti
omogućuju studentima i široj javnosti neposredan susret sa suvremenom likovnom produkcijom te naglašavaju ulogu umjetnosti kao sredstva učenja i komunikacije. Izložba je
otvorena 16. prosinca 2025. godine te se može razgledati do kraja veljače 2026. godine u Galeriji Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.

Ciklus slika Helene Nemeš govori o temi odrastanja i formiranja identiteta. U toj su funkciji i motivi njezinih slika: pume i dječje figure. Ove dvije suprotnosti stvaraju značenjsku napetost slika koje su zamišljene kao sukcesija s obzirom na to da cijeli ciklus istražuje proces odrastanja. Kako zbog odnosa rukopisa i fakture slike u prvom redu, tako i zbog kontrasta između realističnog i fantastičnog, radove stilski možemo identificirati kao suvremenu mješavinu ekspresionizma i realizma.

Osobito je zanimljiva progresija od motiva mačaka kojima se autorica bavila tijekom studiranja (neki od tih radova su također izloženi na ovoj izložbi) do motiva puma kojima se autorica bavi na samom završetku studija. Naime, u likovnoj obradi motiva mačaka postignuta je prava slikarska neuhvatljivost za koju možemo ustvrditi: to je ono u što gledamo, ali nam cijelo vrijeme izmiče, ne da se sasvim shvatiti ili opisati, a naročito definirati, transcendira vlastitu pojavnost i oblik – i to je jedna od vrhunskih kvaliteta pravog slikarstva. Odnos unutarnjeg i vanjskog na slikama mačaka raskriva se čuvajući svoju nutrinu, što je objedinjeno u obradi i sadržaju (motivu). Ono što svakog slikara i slikaricu ponajviše zaokuplja na početku umjetničkog puta je sadržaj (motiv) njihova slikarstva, priča koju žele ispričati ovome svijetu. To je i razlog sadržajne progresije iz mačke prema pumi, iz pume prema djetetu, a zatim i prema motivu crvene haljine.

Izloženi su radovi učenika 1. B razreda OŠ Borovje koji su s učiteljicom Lucijom Solomun osmislili projekt pod nazivom Boje našeg svijeta. Radovi su načinjeni od vune i žice, a inspirirao ih je rad australske tekstilne umjetnice Tammy Kanat. Riječ je o formama koje svojim ponavljanjem tvore koncentrične krugove, ovale, a ponegdje i četverokute. Kompozicija je centralna, a iz središta, koje je fokalna točka svakog od ovih radova, radijalno se šire gusto pletene površine u različitim bojama. Vlakna ovdje imaju svojstvo linija koje grade površinu naglašene teksture i haptičkih svojstava. Tekstura je negdje malo grublja, a negdje nježnija, ovisno o debljini niti i načinu njihove spletenosti. Kako bi se razbila monotonija ponavljanja, uključene su različite boje. I to u potpunosti mijenja likovno poprište zbivanja; od nizanja
niti vune jednih do drugih, što bi tvorilo jednoličnu plohu, kompozicije su eksplodirale zaigranom likovnošću. U ovim dječjim radovima prisutna je snažna interakcija likovnih elemenata – boje, linije i teksture te centralne kompozicije.

Projekt grčke mitologije međupredmetno povezuje nastavne predmete koristeći mitove kao medij za učenje i introspektivno promišljanje o sebi, ljudskim postupcima i svijetu. Učenici su crtali i oblikovali motive iz mitova različitim tehnikama, prema Kurikulumu Likovne kulture.

Sandra Huzjak, učitelj mentor

Izložba učeničkih likovnih radova, slika, crteža i kostimografskih rekvizita, spoj je obrazovanja i stvaralaštva, gdje su učenici kroz likovno izražavanje istražili temelje europske kulture. Upotrebljavajući različite likovne tehnike, učenici su kroz likovni jezik progovorili o neprolaznim odgojnim sadržajima koji zadiru i u današnje živote. Mnoštvo je takvih primjera: Edipov i Elektrin kompleks, narcizam kao samoljublje prema Narcisu, hipnoza prema bogu Hipnosu, afrodizijak prema boginji Afroditi, sizifov posao koji je nemoguće dovršiti prema Sizifu; individualnog učitelja mentora zovemo prema Telemahovu (Odisejevu sinu) učitelju Mentoru, a za izvor svih problema kažemo da je Pandorina kutija. Prikrivenu prijevaru ćemo nazvati Trojanskim konjem, veoma težak poduhvat zvat ćemo herkulovski zadatak prema junaku Herkulu, teške muke su Tantalove muke, a prosvjetljenje i znanje ćemo usporediti s vatrom Prometeja.

prof. dr. sc. Miroslav Huzjak

Pred vama su radovi jedne mlade zagrebačke slikarice. Činjenica da slikari još uvijek slikaju usprkos „kraju umjetnosti” (naravno, i povijesti, i filozofije) osobito intrigira zbog motiva – što slikari danas slikaju, a da već nije naslikano; načina – koje likovne probleme rješavaju a
da se oni nisu već pojavili u nekom od umjetničkih stilova iz prošlosti; te tehnike slikanja – je li moguće još eksperimentirati sa slikarskom tehnikom? Kakva je perspektiva slikarstva danas, nekoliko desetljeća nakon „kraja umjetnosti“, i ima li se pravo jedna mlada slikarica ili
slikar još uopće čemu nadati? Takva su pitanja možda postavljali i impresionisti, ekspresionisti, fovisti, kubisti, futuristi, nadrealisti, poentilisti, suprematisti, tašisti, simbolisti, enformelisti i svi ostali rodonačelnici novih kretanja u slikarstvu. Njihov je položaj bio
jednako beznadan kao i položaj današnjih slikara, ali i slikara svih vremena, a posebice onih koje je obilježila pojava fotografije kada je svekolikoj umjetničkoj javnosti (osim onima koji su u tome vidjeli neku vrstu oslobođenja) bilo „jasno“ da je sa slikarstvom gotovo. Tim ćemo
redom – što, kako i s čime – prići slikarstvu Tine Vugrinec.

Ćavar je pjesnikinja slikarskoga polja koja se ovom izložbom predstavlja slikama bojenih polja izraslih iz tišine ozbiljna stvaralaštva. Upravo je usredotočenost na stvaralaštvo, posvećenost stvaralačkom činu, ustrajnost u kontinuitetu stvaralačkog djelovanja odrednica slikarstva Ivane Ćavar.

U ciklusu slika predstavljanih na ovoj izložbi autorica se ugrađuje u pejzažni slikarski žanr koji pronalazimo tijekom cjelokupne povijesti umjetnosti istoka i zapada kao točku u kojoj umjetnik promatra, nalazi i otkriva svijet koji potom biva iskazan, oslikan i donesen na uvijek nove načine. U djelu Ivane Ćavar krajolik služi kao prostor procesa vizualne percepcije: opažanja, prepoznavanja, prerađivanja i interpretacije kroz kognitivno, emocionalno i psihosomatsko znanje te prenošenje prepoznatih kodova i titraja bojom i kistom na bjelinu platna.

Strategija je stvaranja slike pjesnička, doživljajna, a kompozicija izranja kao produkt nužnosti koja se rađa iz brižne postupne i sustavne gradnje slikarske misli. Tako na istoj površini slike pronalazimo čvrstu logičku strukturu, kompozicijsku i kolorističku, s uporištem u slikarskoj izvrsnosti, ali i lirsku doživljajnost i tankoćutnost.

Budnost naspram svijeta, života i vlastitih interpretacija istog te minuciozno traganje za medijem i načinima prijenosa zapaženoga i osviještenoga u materiju jest dominantni pristup stvaralačkom činu Ellis Learbuch. Iznimna se pozornost poklanja promišljanju o mogućnostima oblikovanja i prezentacije kako bi se istaknulo ono što izmiče svakodnevnom oku.

U predstavljenim ciklusima: Captured Summer, Captured Green, Dawn in Zagreb i Captured Fragments, odabirom kadriranja kao istraživačke metode Learbuch otkriva metaformu: ono što se krije iza forme, što leži iza sadržaja ili se izdiže ponad viđenog/izrečenog.

The dominant approach to Ellis Learbuch’s creative act is vigilance towards the world, life, and one’s interpretations of it, along with a meticulous search for the medium and ways to translate the observed and realized into matter. Ellis Learbuch pays exceptional attention to exploring the possibilities of design and presentation, aiming to bring to light what is not readily visible.

In the presented cycles: Captured Summer, Captured Green, Dawn in Zagreb, and Captured Fragments, Learbuch is using framing as a research method, by which she uncovers hidden meanings and content that transcend what is visible or spoken.

Crno-bijeli svjetovi često imaju moć uhvatiti neuhvatljivi vremensko-prostorni kontinuitet i zaustaviti ga kako bi zaustavljen trajao. Zaustaviti sada. Vječno ljudsko nastojanje u fotografijama Maje Homen otvara se istraživačkom, znatiželjnom modusu. Melankoličnost zaustavljena trenutka očituje se u različitim aspektima ambijentalnosti donesenih prikaza najčešće putem tonalnosti, svjetlosnih kontrasta i pažnje koja je posvećena kompoziciji. Fotografskim bilježenjem (mikrosocijalnih) događaja, situacija i ljudi autorica otkriva vizualni tekst i podtekst stvarnosti koju primjećuje.

U serijama fotografija vidljiva je subjektivnost u pristupanju stvarnosti – bićima, pejzažu, atmosferi prostora, atmosferi grada – s pomoću specifičnoga metajezika koji je danost odabranoga medija, čime se otkriva izravna semantička pozadina prikazanih sekvenci događaja kao i posredne, svjesno ili nesvjesno unesene, značenjske odrednice.

Seriozna igrivost obilježje je koje u stvaralačkoj djelatnosti Hani Lukas Midžić otvara sve zakutke kreativnih traganja. Nasuprot svakoj zakočenoj zadrtosti, ta se karakteristika očituje u svakom aspektu umjetničkoga rada: sjajnim skulpturama, interdisciplinarnim formama, scenografskim intervencijama, ilustracijama, kao i u pedagoškoj djelatnosti autorice.

Izložba kojom se umjetnica predstavlja u Galeriji Učiteljskoga fakulteta jedna je u nizu avantura u kojima situacije, događaje, predmete i bića propituje kroz unutrašnju strukturu likovnih i semiotičkih aspekata značenja djela nikada se ne ograđujući od bremena/radosti svakodnevice. U donesenim ilustracijama to čini osobito u odnosu na umjetničko djelo (Vasko Lipovac, Plavo stablo), i okruženje koje ga označuje kao interkontekstualni okvir kroz koji ga prepoznajemo, čitamo, razumijevamo. U kiparskim nas odjecima autorica dovodi na inicijalnu točku umjetničkoga istraživanja kao homagge velikom kiparu kojem je igra bila kairos i slobodi igre same koju kiparica odjelotvoruje u svom radu i koju živi.

Prvom izložbom u 2024. godini, godini Marka Marulića (o 500. obljetnici Marulićeve smrti) predstavljamo mladog autora koji je u jednom od svojih likovnih podviga stripom ilustrirao Juditu (tekst: Zrinka Perković-Dodig i Ana Tafra; izdanje Ljevak).

Martin Zalar svojom umjetničkom formacijom povezuje jug i sjever Hrvatske. Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a u Zagrebu je završio preddiplomski sveučilišni Studij likovne kulture na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti na kojoj se trenutno nastavlja usavršavanje na diplomskom studiju. Bavi se slikarstvom, scenografijom i ilustracijom.
U predgovoru izložbi Luka Petrač bilježi: „Martin Zalar otkriva nam se djelima kao fleksibilni istraživač… Motivi, ali i različitost izraza nijema su snaga njegova postojanja. Boja, kao i temperamentno slikarstvo, snažan su oslonac u stvaranju višestruko složenih svjetova, obilježenih različitim predznacima i značenjima.“

Katarina Antunović studentica je 4. godine slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Još kod priprema za prijamni ispit pokazala je visoku razinu kako crtačke i slikarske vještine – tako i svježinu rukopisa. Na studiju slikarstva razvijala je spomenute vještine, a na trećoj se godini upustila u slikarski eksperiment. Svaki je takav eksperiment težak, a studentski su eksperimenti (za razliku od kasnijih zrelijih eksperimenata kada je autor na neki način iznutra vođen slikom) obilježeni dvama glavnim pitanjima – Što? i Kako?, dakle pitanjima o objektu i načinu. U slikarstvu (a tako je po svoj prilici sa svakom umjetnošću) kako upravo jest što, štostvo se (ako o tako nečemu uopće može biti riječi u umjetnosti, jer zasigurno se – u onom strogo ontološkom smislu – u slikarstvu o njemu ne može govoriti) događa iz kakvoće. Katarina je u ovom studentskom ciklusu u službu stavila promišljenost, ustrajnost i slikarsku strast. (iz predgovora A. Čačić)

Radovi Lucije Gudlin otkrivaju kontemplativnu usredotočenost, unutarnju sabranost koja usmjerava sužavanje likovnoga govora kako bi snažnije progovorila asketskim odabirom materijala, elemenata, načela. Kontekst glasne suvremenosti u kojem nastaju djela Lucije Gudlin – kontekst buke, brzine, izloženosti, dostupnosti, potrošnosti, kratkotrajnosti – na poseban pijedestal stavlja narav djela i splet načina na koji djela Lucije Gudlin nastaju označujući ga kao raritet.

Kao vrsna keramičarka Lucija Gudlin preoblikovanje zemlje čini intrinzičnom potragom za oblikom koji će utjeloviti misao. Umjetnost je to koja ne intelektualizira već intuitivno zahvaća stvarnost igrajući se s materijom na tragu promišljanja Helmutha Plessnera: «Ozbiljnost i istina dohvatljive su samo životu koji je izložen zaigranosti te se može vinuti do slobode igre kao takove i ozbiljnosti ostaviti njeno pravo, jer je on prozire kao modifikaciju, tj. u stanju je vidjeti je pred pozadinom vedrine.»

Istraživački pothvat modeliranja motiva slikarskim okom i rukom predstavlja oblikovni izazov koji je Dubrovkinja Carolina Barbarić uzela na sebe. Ustrajavanje u variranju modaliteta unutar izabranoga kadra, otvaranje gradbenih disonanci i harmonija skidanjem slojeva oku dostupnih mijena kako bi se došlo do dubljih sadržaja slike daje nam na uvid inteligentno upiranje prema nutarnjim zahtjevima.

Ovo izložbeno predstavljanje Caroline Barbarić hrabar je iskorak iz vremensko-prostorne placente Akademije likovnih umjetnosti koja njeguje, štiti i gradi, no mudro je već za studija izlaziti izvan okvira koji je nužno napustiti po njegovu završetku.

Svestrana Iva – slikarica, ilustratorica i pjesnikinja – nizom svojih istraživanja riječju, crtom, bojom i pokretom ostavila je iza sebe opus vrijedan pažnje nastao u zgusnutu razdoblju njezina srednjoškolskoga obrazovanja i kreativne avanture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Ova izložba mlade umjetnice Ive Milolože zahvala je kolegi i prijatelju Damiru Brčiću, akademskom slikaru-grafičaru, docentu Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na svemu što je dao učenicima, studentima, kolegama i suradnicima svojim stvaralaštvom, svojim radom i svojim životom.

U Galeriji Učiteljskog fakulteta otvorena je izložba slika i crteža „Mogućnost oblika“ ak. slikarice Antonie Čačić. Prilikom oblikovanja ovog ciklusa, autorica istražuje odnos materije i forme, tvarnosti polja i čistoće papira/platna. Građenje oblika je misaoni i likovni sadržaj kojemu se kroz čitavo svoje stvaralaštvo A. Čačić ostvaruje.

Ana Vivoda hrvatska je umjetnica grafičarka sa prepoznatljivim opusom radova. Sudjelovala je na mnoštvu reprezentativnih grafičkih manifestacija i izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Novim ciklusom „Tragovi ljeta“ utvrđuje se njena potraga smanjivanja prostora između ikonografije i likovnog jezika. Na radovima možemo odgonetnuti motive biljnog svijeta, njenu malu virtualnu enciklopediju livadnih uzoraka. Njima služeći se, dala je oduška svojem
likovnom svijetu točaka, crta, grafizama i ploha kao elemenata, te ritma, kontrasta ili harmonije kao načela.

Izložba fotografija Davida Ivića pod nazivom Analog predstavljena je u Galeriji Učiteljkog fakulteta. Pejzaži, vedute i portreti snimljeni su krajem dvadesetog stoljeća analognim fotoaparatom. Punina akromatske skale i zrelost kompozicija odlike su ovih radova. Izložba Analog pruža nam mogućnost prepoznavanja ljepote prirode i ljudskog duha visoko estetskim nalogom.

Likovno-obrazovna djelatnost osnovne škole Murterski škoji iz Murtera prikazana je u Galeriji UF u nizu nastavnih jedinica četvrtih, petih, šestih, sedmih i osmih razreda. Osim klasičnih motiva koji se učestalo ponavljaju u školama (portret, slova, leptir) prisutna je tendencija učiteljica u odabiru učenicima bliskih i lokalno prepoznatljivih motiva (barka, jedrilica, maslina, kamena kuća). Cilj ove izložbe je približiti studentima zagrebačkog područja djelatnost osnovne škole dalmatinskog suzvučja.

Galerija Uf predstavlja retrospektivnu izložbu kroz 47 godina rada Škole animiranog filma Čakovec (ŠAF) polaznika ŠAF-a. ŠAF djeluje tako da se individualnim pristupom voditelja prema polaznicima samostalno oblikuju filmovi od početaka (zamisao, ideja fabule filma), do potpune završenosti filma, te je takav film produkt autora ili grupe autora. Uz crteže i slike, na izložbi je produciran i izbor animiranih filmova.

Galerija Učiteljskog fakulteta predstavlja likovno-obrazovnu djelatnost osnovne škole Med­vedgrad iz Zagreba. Cilj je izložbe predstaviti likovno djelovanje i rad učenika razredne nas­tave i učenika predmetne nastave, istovremeno i suradnje i zajedništva učitelja razrednih odjeljenja i profesora likovne kulture. Ovo je prvo takvo predstavljanje škola ove Galerije, te vjerujemo kako će to postati tradicionalna praksa izlagalačkih aktivnosti budućih godina.